Zadovoljstvo je ključni dio doživljaja vizualne kulture. Međutim, kako definirati ljepotu koja nam može priuštiti zadovoljstvo i uživanje? Puno puta smo čuli kako se "o ukusima ne raspravlja" ili da je"ljepota u očima promatrača". No, je li ljepota potpuno subjektivan doživljaj? Ljepota Brigitte Bardot ili Audrey Hepburn je univerzalna i malo tko bi za njih mogao reći da nisu lijepe. Ideal ženske ljepote kroz povijest se mijenjao; od brijanja čela i obrva u gotici i početku renesanse do nošenja pannier-a (donja suknja s naglašenim bokovima) u manirizmu. S druge strane, ni sami ne bi znali odgovoriti na pitanje zašto nam je bijeli rustikalni namještaj možda ljepši od modernog talijanskog dizajna. Možda bi ljepotu najbolje bilo definirati kao "objektivizirano uživanje". Ionako je ljepota ili ružnoća atribut same stvari a ne gledatelja.
Upravo je definiranje ukusa, želja i poimanja ljepote prvi problem s kojim se susreću dizajneri interijera pri odnosu s klijentom. Možda se klijent gotovo u potpunosti složi s vašim idejama dizajnerskog rješenja prostora, ali ponekad je vaša vizija prostora potpuno drugačija od one koju klijent očekuje. Osobno, više volim rustikalni interijer, dojam ladanjske kuće, shabby chic ili restauraciju starih komada namještaja koji imaju svoj miris, toplinu i priču. Ipak, ljepota je u očima promatrača, zato bi moja definicija ljepote zvučala otprilike ovako:
Preporučam: http://prozorudom.com/ (otvorite samo ukoliko imate par slobodnih sati, inače ne otvarajte ovaj link; ne želim biti odgovorna za nerad :))
I...ne zaboravite sanjati
